Često puta prilikom mog boravka u planini, dogodilo se  da sam morao nočiti na otvorenom, ili zbog toga jer nisam stigao do skloništa, ili mi vremenske prilike nisu dopuštale da krenem dalje, morao sam bivakirati, odnosno kampirati na otvorenom, normalno, na dužim turama teško je uz svu opremu na leđima nositi još i šator, zato se uglavnom na dužim turama, ako je potrebno, bivak radi od priručnih sredstava koje imamo sa sobom, odnosno od onoga što nađemo u prirodi, pa krenimo.

 

Osobni komplet:

 

Obićno kad idem nekamo, nastojim da mi je na dužim turama ruksak što lakši, ali nikako da mi se to desi, obićno kad se pakiram, uvijek se još nešto nađe što bi mi moglo zatrebati, a onda se dogodi da baš ono što sam trebao imati sa sobom da mi ostane kod kuče, no dobro, ja obićno uvijek imam sa sobom:

 

- Plastićnu ceradu 2 x 3 metra ili šest kvadrata,

- Zamku 6 mm x 8 metara

- Plastićni konop 3 mm za kolčiće

- Karimat ili prstirka

- Vreča za spavanje

- Pastu za paliti vatru ili komadiće voska od svijeće

 

- Kuhalo

- Upaljač

- Zdjelicu za kuhanje

- Šalicu metalnu

- Žlicu, vilicu, nož

- Daskicu za rezanje

- Boce za vodu

- Mala ručna sklopiva pila ili mačeta

 

- Spužvicu

- Vim

 

Imamo razne vrste kampiranja, odnosno bivakiranja na otvorenom tako možemo:

 

Bivakiranje pod stjenom ili u poluspilji:

 

Moramo paziti na dvije stvari, mjesto gdije čemo postaviti ležaj i  mjesto za paljenje vatre. Mjesto za ležaj mora biti dovoljno dugačko, široko, ravno i uzdignuto, kad imamo mjesto, uredimo ga i očistimo od granćica i kamenja kako ne bi imali kasnije problema, postavimo jedan dio cerade na tlo, na nju stavimo karimat, na karimat vreču, pod glavu obićno stavimo namotanu jaknu, druga polovica najlona ide preko nas kao pokrivač, ako je hladno, ruksak možemo isprazniti i u njega uvuči stopala, ako nema potrebe, ruksak možemo postaviti na stranu od kud nam puše vijetar kako bi se malo zaštitili.

Vatrište postavljamo na zaštićenom mjestu barem dva metra od ležaja, najbolje izvan bivka, a možemo i unutar bivka ako ima mjesta, vatrište postavljamo tako da nam vjetar unosi toplinu vatre prema ležaju, odnosno prema nama, Vatrište radimo tako da od kamenja napravimo krug, odnosno vatrište, vatru palimo tako da nije veliki plamen, ali opet dovoljno visok da se možemo ugrijati i eventualno nešto skuhati ili ispeći na njoj, najbolji su komadi drveta dužine do 40 cm , za noć možemo staviti deblja drva, po mogućnosti neku kvrgu koja če dugo držati toplinu.

 

Bivakiranje u šumi:

 

U šumi obićno bivakiramo na rubnom dijelu i to tako da pronađemo dobro mjesto između dva drveta, očistimo od granja i kamenja, privežemo zamku od drveta do drveta, preko zamke postavimo najlon kao šator , nakon toga sa špagom i kolčićima napnemo stranice, moramo paziti na položaj , bivak uvijek postavljamo tako da nam glava bude suprotno od puhanja vjetra, kada smo sa tim gotovi, u nutra postavimo karimat i vreču, ruksak postavljamo iza glave radi zaštite od vjetra, a pod glavu smotanu jaknu. Ako palimo vatru, istui palimo barem dva metra od bivka kako nam žar nebi spalio bivak, najbolje je iskopati rupu u zemlji ako je moguče i vatrište ograditi kamenjem. Na pohod u zimskim uvijetima nesmijemo zaboraviti nositi sa sobom alufoliju u koju se po potrebi možemo zamotati.

 

Bivakiranje u snijegu:

 

U zimskim uvijetima rijetko kada spavamo na otvorenom, ali nam se može dogoditi, ne treba zaboraviti da sa sobom nosimo lopaticu za snijeg kako bi imali s čime kopati.

Moramo paziti na dvije stvari, dali smo na dijelu puta gdije je sami kamen ili ima nedaleko od staze šumarak, ako ima šumarak, možemo u snijegu iskopati udubinu dovoljno duboku (60 cm ) i barem 10 cm šire od naših leđa,  ako nema dovoljno snijega, moramo ga nanesti, preko rubova postavimo  grane dovoljno jake da drže ceradu koju stavimo preko njih i snijeg koji čemo nanesti preko cerade debljine barem 10 cm, na krajeve cerade također nanesemo snijega dovoljno da drži ceradu kako je vjetar nebi dizao. u nutra postavimo karimat i vreču, na ulaz bivka stavljamo ruksak kao zaštitu od vjetra, vatru možemo zapaliti metar od skloništa tako da otkopamo snijeg do zemlje, u šumi potražimo otpale grane za vatru, zaleđena grana ne mora značiti da je mokra ili trula, jer led sprečava vlagu da uđe u drvo, tako da ispod leda drvo može biti potpuno suho, na metar od vatrišta možemo postaviti snježni zid s otvorom prema ulazu u bivak, kako bi dobijali toplinu, vatra nesmije biti prevelika kako nebi topila okolni snijeg i zid koji smo postavili okolo vatrišta kao zaštitu od vjetra.

Ako se nađemo na otvorenom ili kamenom dijelu, moramo pronači dovoljno debeli nanos u kojem čemo iskopati rupu dovoljno veliku da se smjestimo u nju, na ulaz postavljamo ili ruksak ili ceradu, kako nam vijetar nebi puhao u nutra, u rupi smo obićno u sjedećem ili poluležećem položaju jer zauzimamo manju površinu i biti će nam toplije.Na pohod u zimskim uvijetima nesmijemo zaboraviti nositi sa sobom alufoliju u koju se po potrebi možemo zamotati.

 

Bivak od priručnog meterijala:

 

​Obićno se bivak od priručnog materijala ne radi ako je samo jedna ili dvije osobe, s obzirom na velićinu i težinu posla, uglavnom možemo raditi tako da posječemo dovoljno dugačke (2-3 metra) i debele mlade  bukve ( 4-5 cm) jedan kraj postavimo u rašlje grma ili na stijenu u razmaku 40 cm, na njih stavljamo grane od smreke ili paprat dok nismo dobro zatvorili da nam vjetar, kiša ili snijeg ne prolazi kroz stranicu, ispod postavljamo ceradu, karimat i vreču, a ruksak iza glave, stranica bivka mora biti pod 45 stupnjeva nagiba.