Čagalj

 

 

 

Stanište:

 

 

Čagalj se proširio po cijeloj našoj domovini, od okolice Dubrovnika, otoka pa do unutrašnjosti, na ove prostore je došao iz Mađarske i Austrije, dok je po planinama bilo više vukova, bilo je manje čagljeva koji sada na nose dosta štete stanovnicima. Čagalj je nešto veći od lisice, a malo manji od psa. Obićno lovi sam ili u paru, rijetko u čoporu.

 

 

Prehrana:

 

 

Glavna hrana čaglja su: mali sisavci, glodavci, kunići te poljske koke. Zadovoljava se ostacima koji ostaju nakon uspješne lovine većih predatora. Uzima i biljnu hranu, po put smokava, grožđa i maslina.

 

 

Ugrizne rane:

 

 

Obićno lovi sam ili u paru, rijetko u čoporu.većinu životinja poput ovce, usmrti ugrizom u vrat, žrtvu načme od trbuha, a najčešće pojede samo jetru, srce, pluča i nešto rebara, tragovi nokata se slabo vide na žrtvi.

 

 

Tragovi:

 

 

Trag čaglja nalikuje na duguljasti trag psa srednje velićine i redovito se vide otisci panđa. Otisci stražnjih ša pa su ne što manji, u čaglja je česta osobitost koja se može primje titi i u tragu, jastučići srednja dva prsta mogu u stražnjem dijelu biti srašteni.

 

 

Izmet:

 

 

Debljina izmeta od 1,5-2,5 cm, kobasićastog oblika sa šilj kom. Poput psećeg ili lisićijeg izmeta izmet čaglja je razli čit po velićini i sastavu, često su u njemu dlake malih sisa vaca i ostaci sjemenki voća, smeća itd.U pravilu je svaki iz met sastavljen od različitih vrsta hrane.