Na ledu i snijegu

 

Osnove penjanje u sniježnim i ledenjačkim uvijetima:

 

Snijeg susrećemo u planinama zimi , možemo ga pronaći isto u kasno proljeće i ljeti na visinama , po zimi je to prirodna pojava,  u kasno proljeće s obzirom na vremenske prilike, može pasti iznad 1500 metara , u ljetnim mjesecima možemo naići na snijeg od 3000 metara nadmorske visine pa na više. Ledenjaci se uglavnom spuštaju do visine od 2000 metara, ponekad i niže. Navedene granice se odnose na Alpe, u drugim gorjima visina linije vječnog snijega može biti drugačija. Penjanje u uvjetima snijega i leda ima neke posebnosti, tako početnik može brzo napredovati do penjanja smjerova visokih teškoća u suhoj stijeni ili ledenim slapovima, tehničke sposobnosti u suhoj stijeni i ledu nisu glavna mjera kvalitete alpinista. Daleko je važnije penjačko iskustvo i poznavanje takvih vrsta terena, razumijevanje lavina i vremenskih pojava, poznavanje snježnih uvjeta, sposobnosti uspješne orijentacije i sigurnog kretanja po snijegu i ledenjacima. Potrebna je svijest o opasnosti padajućeg kamenja i leda, te znanje kako ih izbjegavati. Dobar penjač je jednako dobar u kretanju pješice, na krpljama i skijama, razvio je nesvjesnu povezanost s planinama i neprestano provjerava informacije iz okoline kroz prizmu intuicije i iskustva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Snijeg i njegova transformacija:

 

Snježni pokrivač nastaje postupnim padanje,, uslojavanjem i transformacijom krutih i tekučih padavina. Transformacija poćinje odmah nakon što sniježni kristali padnu na zemlju i na nju utjeću: temperatura, vlaga zraka, vijetar, mehanički pritisci.

Novi snijeg je onaj kod kojeg nije došlo do nikakve modifikacije strukture snijega.

Pršić ili prašinasti snijeg nastaje kod niskih temperatura ( obićno -8c ), težak je za kretanje jer se i s pomagalima ( skije, krplje) propada, a bez pomagala vrlo duboko, tako da je kretanje bez pomagala toliko sporo da nema smisa, vrlo lako dolazi na strminama do prašinastih lavina.

Sipki snijeg sastoji se od krupnijih kristala snijega, nastaje pri temperaturama od 0-5c.

Južni mokri snijeg nastaje kod temperatura od 0c, pada u obliku velikih pahulja, vrlo je težak za kretanje, može nastati i od ostalih vrsta snijega prilikom naglog zatopljenja.

Stari snijeg nastaje dijelovanjem prije navedenih faktora, stvaranjem vodenih kapljica usred topljenja površnog sloja i njihovim zamrzavanjem tijekom noći nastaje zrnati snijeg.

Korasti snijeg nastaje dijelovanjem niske temperature i vijetra na mokri snijeg, ovisno o debljini kore kretanje je lako ili teško. Nakupine zbijenog snijega mogu biti mokre ili tvrde.

Preobraženi (odležani snijeg) nastaje djelovanjem vlastite težine, te neprestanog topljenja i smrzavanja, takav je snijeg u Alpama ljeti, koji je u jutro dovoljno tvrd da drži težinu penjača, a opet omogučava da zubi derteza potpuno uđu u njega omogučujući tako brzo i sigurno penjanje.

Led, novo zapali snijeg u visokim planinama transformacijom poprima znatnu strukturu i postaje tvrđi, uslijed gornjih slojeva, zbog topljenja i smrzavanja, on se pretvara u zrnati led, u daljnjem povezivanju kristala pomoću vode nastaje ledenjački led, vodeni val nastaje direktnim smrzavanjem vode ( otapanjem leda i snijega preko dana), tijekom noći tvoreći glatku i tanku koru na stijeni, ili vrlo tvrdi led u koji ulaze samo vrhovi dereza i penjačkih alata.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ledenjaci:

 

Nakupljanjem snijega i njegovom transformacijom u planinskim masivima nastaju ledenjaci, pod utjecajem sunca snijeg se topi i nastaje voda sniježnica koja ponire u dubinu i ondije se smrzava. Tako učestalim smrzavanjem i topljenjem ( ako je dovoljno snijega tekom sezone) nastaje zrnasti snijeg koji se pod utijecajem težine gornjih slojeva preobražava u ledenjački led. zrnasta strzktura ledenjaka omogučuje da se naslage leda polako spuštaju u niže predijele tvoreći tako ledenu rijeku - Ledennjak.

Brzina kretanja ledenjaka ovisi o klimatskim uvijetima, reljefnim oblicima i debljini leda, a najveća je u sredini, alpski ledenjaci pomiću se brzinom od nekoliko centimetara na dan do nekoliko metara na dan, na Grenlandu i do 30 metara na dan, a na Aljasci do 75 metara na dan, smijenjivanje debljine leda i pod utjecajem sunčevih zraka, temperature kiše i vode koje se na ledenjak spuštaju sa okolnih padina naziva se ablacija, a može biti površinska, unutrašnja ili pod ledenjačka, najintenzivnija je u području jezika ledenjaka.

Ledenjak ima tri osnovna dijela .Najviši dio ledenjaka, mjesto gdije poćinje naziva se zona hranjenja, nalazi se u podnožju stijena ili planinskih visoravni gdije se skuplja snijeg sa obližnjih planina (lavine) i u obliku oborina, te tako nastaju velike sniježne naslage koje se transformiraju u led. Srednji sloj je zona talenja i to je obićno srednji dio ledenjaka. Nakupljanje snijega na površini je manje, a nestajanje leda na površini veće, završni dio ledenjaka ima oblik jezika i često seže ispod linije viječnog snijega, na površini je pokriven naslagama nanesenog kamenja i pijeska, dok na dnu izbija ledenjački potok