Prekrasno jutro, probudilo me sunce , izađem iz sobe van i uzmem sredstvo za čišćenje mojih jadnih pluča, što mogu, svaki ima neki svoj križ pa i ja, oko mene neka nestvarna tišina, sjeo sam u stolac i usmjerio pogled prema Velikoj Paklenici, u mislima već prolazim put koji nas čeka taj dan od Ramića dvora preko Velikog Rujna, Stapa do Tatekove kolibe, kako se ostali još nisu digli, vratio sam se u sobu i još malo legao na krevet, da ga bar mogu ponijeti sa sobom ha,ha,ha, čujem glasove, to se Marijo Ramić digao i već kuha kavu, taman sam stigao na vrijeme za šalicu toplog napitka. Polako stižu i ostali, kava, doručak i ostalo, što se može, počeli smo spremati svoje ruksake , ja ostavljam kilu tjesta, brašno, kvasac i sir kod Marija, meni teško, a njemu dobro dođe, ipak je to nekih 2,5 kg manje u ruksaku.

​Nikako da krenemo, cure se slikaju sa Marijom, pa onda svi zajedno i tako se pozdravljamo i pozdravljamo, teško je otići iz mjesta gdije ti je ljepo i ugodno za boravak, konačno polazimo,

idemo prema stazi po kojoj smo došli sa Struga i skrečemo kroz imanje od starog Joleta i opet na stazu koja preko potoka se penje prema stazi što ide od Velikog Rujna na Struge, ruksaci nam pritišču ramena, krečemo se korak po korak uz strminu, svako malo stanemo i odmaramo onako na nogama. Konačno dolazimo do križanja gdije na drvetu piše ravno za dom,a  desno za Stražbenicu i Rujno, priroda je prekrasna, prolazimo po rubu kanjona , malo idemo, malo stanemo, malo teško dišemo, ali ide, prolazimo pored vidikovca i konačno dolazimo na Stražbenicu.

Na Stražbenici smo odmah našli mjesto u hladu, Gordana je odmah izvadila kuhalo i skuhala tjesto koje smo u slast pojeli, na Stražbenici postoji stalni izvor vode tako da nismo imali problem s vodom. nakon što smo jeli, odlučili smo malo se  i odmoriti da ne hodamo odmah punog želuca i teškim ruksacima, došlo je vrijeme da krenemo, spuštajući se prema Velikom Rujnu došli smo do vidikovca odakle se vidi čitavo Rujno, krenunli smo poslje naslikavanja dalje i nakon nekog vremena došli smo do Ceste na rujnu i po njoj do Crkve Majke božije od Rujna, tu smo stali, natočili vode u boce te nakon odmora krenuli dalje između kuča po stazi preko Velikog i Malog Rujna prema Stapu, nismo skretali na Zavratu makar nam je to bila prvobitna namjera nego desnom stranom Rujna preko brda i dolina pa pored Tatekove galerije do Stapa i konačno nam se prikazala veličanstvena stijena zvana Stap, prvo što sam napravio je da dohvatim fotoaparat i da snimim tu ljepotu, a nisam ostao sam, bili smo kao Japanci ha,ha,ha, no dobro, penjemo se do prevoja i počinje silazak prema Tatekovoj kolibi, a staza strma i nezgodna i još se lagano počinje spuštati mrak, stigao sam prvi do pred kolibu, čujem kako goga viče kako na Garminu vidi da je tu sklonište, a ja , dođite dole , kad su došli do mene pita Gga gdije je sklonište, ja se nasmješim i pokažem, na pet metara od mene stoji Tatekova koliba i naravno Puh he,he. U potoku nije bilo vode, znači da dugo nije padala kiša, a kod bunara ima pumpa koju treba zaliti sa pola litre vode i početi pumpati. Odmah se krenulo s kuhanjem hrane i kako smo bili umorni, nismo se dugo zadržali u razgovoru nego smo odmah nakon jela, oprali suđe i krenuli na spavanje, sutra nas opet čeka dugi put do Šugarske dulibe.