Jutro je, polako se izvlačimo iz vreča za spavanje i izlazimo van na sunce, livada izgleda nestvarno ljepo od jutarnje rose koju još sunce nije osušilo, na stol postavljamo doručak, a cure su i instant kavu pripremile, što se može više poželjeti, nakon doručka sljedilo je spremanje ruksaka, čišćenje skloništa, pospremanje stvari koje smo koristili da sve bude na svojem mjestu i na kraju svak je svoje smeće privezal za ruksak, kratak oproštaj od skloništa i Rudina, a onda polazak prema Oglavinovcu, prolazimo jednim dijelom kroz šumu i nakon nekog vremena dolazimo na prekrasne livade prepune cvijeća, a staza vijuga između vrtača, a oko nas planinski vrhunci, malo smo slikali okolicu i stali da se odmorimo i uživamo u prekrasnom krajoliku, idemo dalje, napokon dolazimo na početak Oglavinovca, staza se gubi, ali nalazimo put gdije čemo se spustiti, staza ide ljevom stranom, dolazimo do bunkera iz domovinskog rata, tu je negdije voda veli Gordana, vidi da joj Garmin signalizira, ali vode možda ima malo preko puta u vrtači, ali bi trebalo istraživati širu okolicu, ali mi se nije dalo , stali smo kod bunkera i uživali. Ponovo kak to ide, ipak smo na turi, ruksake od 20-30 kg, kako tko stavljamo na svoja ramena i prelazimo na Javornik, sljedeća livada kojoj nikad kraja, pratimo markacije i naslagano kamenje koje označava put, ali opet pomalo  lutamo , pa se vračamo i tako dok nismo konačno stali, a cure su odlučile da čemo na tom mjestu jesti pa onda dalje i tako smo izvadili hranu i krenuli na posao, kako mi osjetila dobro rade, makar sam bio okrenut leđima, osijetio sam dolazak Renđera i Biologinje iz Nacionalnog parka Paklenica i samo sam kad sam ih primjetio uputio pozdrav, a oni su uzvratili smješkom, ponudili smo ih da nam se pridruže, ali su odbili s izlikom da nemaju baš puno vremena, a Biologinja istražuje biljke.

Nakon nekog vremena Renđer je poveo curu dalje, a mi smo još malo ostali nakon ručka ležati na travi i uživati, došlo je vrijeme za pokret, opet sve spremaj, ruksake na leđa i za kratko vrijeme dolazimo do skretanja prema Buljmi, natpis je jako slab tako da sam prošao nekih 20 metara, ali sam se vratio i krenuli smo pravim putem ali sada je uspon, dižemo se na Struge, a ruksaci teški, idemo kroz šumu i na kraju dolazimo na Struge, nismo radi vremena otišli do skloništa i Izvora Marasovac, to če cure neki drugi puta, nego smo se zaputili direktno na prevoj Buljma pored istoimene stijene koja se uzdiže na drugom kraju livade, stižemo, usput susrečemo ljude kako dolaze, idu prema Skloništu na Strugama, cure su se tu prihvatile mobitela i sve obavjestile kako su dobro i da je sve u redu, zastajemo niže na stjenama, odnosno vidikovcu odakle se pruža prekrasan pogled na more, Veliku i Malu Paklenicu, Hrbat Velebita prema Svetom brdu i dalje sve do Zadra i zadarskog zaleđa ia ispred nas gledamo otok Pag , divota, to treba doživjeti, ostali smo oko sat vremena na vidikovcu uživajući u ljepotama Velebita i prirode, a onda smo morali krenuti, bilo je več dosta kasno pa smo se morali za dana spustiti do Ramića dvora, a trebalo nam je nekih dva i pol sata do dole.  

Idemo po stazi strmo dole i dolazimo do križanja, skrenuo sam ljevo prema Ramićima i konačno izlazim pred Ramića dvore, Marijo me odmah pozdravlja i samo veli, tamo ti je rakija, posluži se, ja gledam okolo, pitam ga gdije su sure, nije još nitko došao, ali uskoro i one stižu, prvo Gordana, a onda Danijela i Vlasta, malo smo trebali pomoći oko ruksaka ali sve je bilo u redu, konačno smo svi stigli i tulum je mogao početi, Marijo je odmah uzeo Harmoniku i odpjevao pozdravnu pjesmu , cure su se otišle okupati, a meni se poslje nije dalo, što se može, ipak je to život u divljini, došlo je i vrijeme večere, prema dogovoru Marijo nam je skuhao grah i uz njega domači kruh, ha,ha,ha, što nam je prijalo nakon hodanja od Rudina, kada se malo rasčistio stol došlo je vrijeme za vino , malo sira i ostale delicije, ostali smo tako do dugo u noć i na kraju otišli spavati, bilo nam je i vrijeme,

U nastavku ture idemo od Ramića dvora preko Velikog i Malog Rujna do Stapa i Tatekove kolibe.

 

Napomena:

Nakon odlaska sa Rudina do Oglavinovca staza je dobro označena i nema nikakvih problema, što se tiće vode, zadnja voda je poilište nedaleko skloništa na Rudinama ako u bačvi nema vode, na karti postoji oznaka da ima vode na Oglavinovcu i na Javorniku, ali to je bilo nekada kada se stoka napasala na livadama, tako da je potrebno ponijeti zavisi koliko tko pije od dvije do tri vlaše vode(3-4 litre), iduča sigurna voda nakon Rudina je na izvoru Marasovac na Strugama ili tek dole kod Ramića dvora . Oglavinovac i Javornik su relativno slabo markirani pa se treba na nekim mjestima tražiti markacije po kamenju, a skretanje sa Javornika prema Strugama je jedva vidljivi natpis na drvetu, tako da se mora skoro sasvim približiti kako bi se vidjela markacija, dalje je put sasvim dobro markiran i nema problema, možda malo na skretanju sa staze prema Ramića dvorima, postoji kamen koji je gurnut pored staze pod grm i na njemu je natpis, ali slabo vidljiv, ako idete na turu, najbolje je ići sa nekim tko pozna put ili me kontaktirajte.