Buđenje rano ujtro u Tatekovoj kolibi, nekako nam se i neda ustati, ali moramo, pa doručak, spremanje stvari i pakiranje ruksaka već je svakodnevna pojava na našoj turi, zadnje je pranje posuđa, spremanje i čišćenje skloništa i krečemo dalje, put nas vodi desno od Tatekove kolibe put Šugarske dulibe, uspon u rano jutro baš i nije nešto, ali smo nagrađeni nakon uspona na stijenu iznad doline pogledom na Stapinu i okolne stijene i vrhunce koji okružuju dolinu, vrijeme nam baš i nije naklonjeno, oprala nas je naravno kiša, izlazimo na nešto nalik na livadu, desno put ide prema Jelovoj ruji, a mi nastavljamo ravno u šumu i opet nagrada, put prolazi kroz veličanstvene gromade stijena, a vidik je prekrasan, uživamo svakim korakom koliko god nam je teško i idemo dalje, nakon što smo konačno se uspjeli iz doline, put nastavlja kroz prekrasnu bukovu šumu do ispod Panasa, neki ga zovu (Panos), gdije skrečemo ljevo prema nekadašnjem vojnom obavještajnom centru Jugoslavenske vojske.

 

Panos je dvokatnica devastirana do kraja, ostali su samo zidovi, ali još uvijek pruža dobar zaklon planinarima, a i ima dovoljno vode u svojim rezervoarima, realno gledajući, zgrada bi bila jako dobar planinarski dom kad bi ju netko uzeo i počeo uređivati, tu bi se našlo mjesta za 60 - 70 ljudi za spavanje i boravak. No, nakon razgledavanja i odmaranja vratili smo se na stazu gdije smo na jednom mjestu prionuli uništavanju hrane iz ruksaka sve s ciljem da nam bude lakše, naišli su i motorizirani planinari , dvoje prijatelja iz Šibenika na motorima.

 

Krenuli smo dalje po cesti do ploče zabranjeno fotografiranje koja stoji još od JNA, tu smo skrenuli lijevo preko livade, normalno, opet smo stali da uništimo malo domačeg duhana, a onda dalje lijevo stazom obilazeći vrh počeli smo se spuštati prema Šugarskoj dulibi. Prvo smo naišli na cisternu (Šternu) s vodom gdije smo obnovili zalihe vode, zanimljiv je natpis na šterni, (ne perite se kod šterne) he,he, obićno padne sapun, a i prljava voda se opet vrača natrag u šternu, pa je razumljivo, nakon sto metara izašli smo na visoravan gdije se nalazi kontejner i naš sljedeči smještaj toga dana.

 

Kako se kaže, a tko če ako ne cure, odmah su krenule u skupljanje drva, a ja za njima i opet normalno, mene je na kraju sustiglo cijepanje istih, ali što se može, moram biti koristan i ja.

 

Nakon što smo zapalili peć i skuhali večeru, vani se počeo spuštati mrak, tako da smo u nutra još pričali i zafrkavali se, ali umor je učinio svoje, krenuli smo na spavanje uz kontrolu jednog Puha koji nas je nadgledao s obzirom da smo mu došli u goste, a možda su mu se i ženske sviđale, tko zna. uglavnom to je bilo to, sutra nas čeka put od Šugarske dulibe do Baških oštarija i Vile Velebita, sve smo bliže civilizaciji.