Od Zagreba do Gorskog kotara    

Please copy the text and translate (?)-Croatian

 

Željko Hrastinski@Planinarski kutak

Nakon teškog tjedna, vrijeme je za odlazak nekamo na odmor, ovaj puta ću krenuti prema nekamo, petak je popodne, spremam svoje stvari u ruksak, sve ono što mi treba za boravak u prirodi, znam da neću pola toga koristiti ali neka se nađe zlu ne trebalo. Tako u moj mali ruksak od nekih 60 L stavljam: vreću za spavanje, nepromočivu jaknu i navlačne hlače, (tko kaže da ne treba zimska odjeća , taj se nije još prehladio na večer u planini), zatim dolazi na red kuhalo i posuda, plinska boca-kartuša, nož, nešto majica i čarapa za presvući, hrana, pribor za osobnu higjenu i na kraju moj omiljeni komplet za planinu, bočica od coka cole sa domaćom travaricom ili lozovačom, čokolada i dva paketića duhana sa papirićima za frkanje ha,ha. No vrijeme je da se krene, stavljam ruksak, karimat i gojzerice otraga u auto i lagano krećem starom cestom put Gorskog kotara, neću ići autoputom jer se osjećam kao u tunelu i ništa ne vidim od usputnih ljepota, a i ne plaćam cestarinu što je još jedan način da uštedim za neku janjetinu uz put. Vozim se prema rotoru i skrećem nakon nekog vremena lijevo za Lučko, prolazim pored uređenih kuća i okućnica pa nastavljam prema Jastrebarskom, mali ljepi hrvatski gradić izuzetne ljepote kojeg vrijedi posjetiti , dalje me put vodi do Karlovca, grada na četiri rijeke . U Karlovcu skrećem desno prema Rijeci, cesta je prazna , nigdje nikoga nasuprot autoputu, nema kolona,  vozim se kroz krasnu prirodu i prekrasna mala mjesta, no konačno nakon dva i pol sata dolazim do grada Delnice. Iz Delnica se može skrenuti na dosta lijepih mjesta što se prirode tiče, ali o tome ću na ostalim stranicama, samo ću navesti neka: Tuhobič, Risnjak, Platak, Snježnik da ne nabrajam dalje, nakon izlaza iz Delnica nakon nekog vremena se skreće desno Za Crni lug i Nacionalni park Risnjak, Malo dalje lijevo preko mosta put me vodi kroz tunel  , gdje se desno skreće prema Fužinama, a ravno prema Sungeru, ja ču ravno, prolazim pored poznate Sungerske šume gdje inače znam ići brati gljive, na žalost birtija Runolist više ne radi, prolazim tužan jer sam voli svratiti i uživati u vatrici iz kamina, no od skretanja za Mrkopalj desno se može ići prema Bitoraju, ja ču kako cesta vodi, lijevo i evo me u mjestu Mrkopalj, Poznati kafići Šume pjevaju i Bijele stijene, ne mogu se odlučiti gdje da popijem kavu, obadva kafića su mi draga mjesta, ipak skrećem u centru desno, odlazim do trgovine da kupim što mi još fali i nastavljam za Tuk ispred mene isprsila se Čelimbaša, opr, skijalište u Mrkoplju, nakon skretanja za Tuk nakon Pilane s ljeve strane opet stajem, kupujem vino i odlazim prema planinarskom domu u Tuk-u gdje me uvijek kad dođem dočeka bucmasta i nasmješenja Rada. Nakon kavice i obavezne domače rakije, nastavljam dalje cestom prema Matić poljani, nakon Matić poljane prolazim kroz prekrasnu šumu bukve i smreke i izlazim na planu, nekad je na Plani bila šumarska kuća i štala, moglo se prenoćiti u njoj, jedno vrijeme su bile i izbjeglice smještene u kući, a sada je preuređena u lovački doma i čak je i bunar ili kako je mi zovemo, šterna, zaključana s lokotom pa se nemože do vode, šteta, no put nastavljam dalje do trinaestog kilometra gije je ulaz prema Ratkovom skloništu i djelu Strogog rezervata prirode Samarske stijene, neću auto ostaviti uz cestu nego idem desno još malo dalje do takozvanog gornjeg parkirališta gdije ostavljam auto, stigao sam konačno blizu cilja, još nekih 25 minuta i doći ču do Ratkovog skloništa gdije če mi biti baza za daljnje hodanje po brdima, ali o tome kroz iduće stranice.