Vuk

 

 

Stanište:

 

 

Stanište vuka prostire se ptretežno po brdskim predsjelima : Gorskog kotara i Like, kao i po bespućima Velebitskog krša Mosora, Biokova i Biokovskog zaleđa. U zimskim mjesecima se zna spuštati u mjesta radi prehrane. Tjelo vuka dugačko je 130 – 180 cm, od čega 30 – 40 cm otpada na rep, prosječna masa vuka je od 25 – 80 kg, zavisi o geografskom području, karakteristike vuka su duža siva dlaka na vratu i tamnije pruge na prednjim nogama.

 

Prehrana:

 

Glavni pljen vuka su: srna, jelen i divlja svinja, a od domačih životinja: pas i ovca. Vuk jede i manje sisavce, od miša i puha do lisice, a i razne šumske plodove, ne jede redovito i može duže gladovati, kad se domogne pljena može pojesti gotovo petinu svoje težine ( 5 – 8 kg). Vuk živi i lovi u čoporu

 

Ugrizne rane:

 

Vuk živi i lovi u čoporu, lov je dobro organiziran, tako da pri progonu vuci sa strane trće brže od onih u pozadini i tako nastoje žrtvu opkoliti. Kod progona hvataju žrtvu za: vrat, bokove, bedra, trbuh, noge i vrat, kad žrtva padne ubiju je ugrizom za grkljan. Usmrćenoj žrtvi prvo otvaraju trbušnu šupljinu da pojedu iznutrice, a tek zatim okolno tkivo, pas je česta žrtva vuka. Ako nisu uznemireni, vukovi zalegnu nedaleko od žrtve, kada su uznemireni, otkidaju komade mesa i odnose dalje od mjesta ulova

 

Tragovi:

 

Trag vuka izgleda kao u većeg psa, da bi se mogao razlikovati trag vuka ili psa , treba dulje sljijediti trag. Pri povolj nim uvijetima ( snjijeg), već se nakon petsto do tisuću metara prema ponašanju i kretanju može sa sigurnošću utvrditi dali se radi o vukovima ili psima. Vukovi se kreću u koloni, ravno i bez mijenjanja tempa hoda osim ako ne proganjaju plijen, obilježavaju svoj teritorij ili sretnu li drugi čopor. Psi za razliku od vukova više krivudaju I trčkaraju njuškajući obijekte u okolini. Vukovi izbjegavaju ljudske objekte. Trag odraslog vuka može se zamjeniti samo s tragom večeg psa, često se u vuka otisci srednja dva prsta smještena više naprijed, ali se prema toj razlici ne može odrediti čiji je trag

 

Izmet:

 

Izmet: debljine do 3 cm, kobasićastog oblika. Izmet vuka ili psa ima karakteristićan miris. U nekim slučajevima mogu se razlikovati po mirisu. U pravilu sadrže znatne kolićine dlake I kostiju pojedinih životinja. Pojedini komadi kostiju sadrže strukturu, ali veći dio je probavom razgrađen do kredne mase. Boje je sive, gotovo crne, ovisno o udijelu pojedenih kostiju, mesa I krvi. Za razliku od vuka, u psa izmet može biti razlićite velićine i boje ovisno o hrani i pasmini, obićno ako pas nije podivljao sadrži malo ili ništa dlake, često se nalaze odpaci iz domaćinstva, izmet psa smrdi karakteristićno.