Planinarski kutak
Životinje
Koliko puta smo otišli na izlet, bilo to pored neke rijeke, jezera, probijajući se kroz šikaru ili šumarke, ili odlazeći u brda i planinske masive gdije smo se susretali sa tragovima stanovnika prirode, no to nisu pretežno ljudi, oni su došli kasnije, prvobitni stanovnici prirode su životinje, a ljudi su dolazili po njihovim tragovima, loveči ih, što za prehranu, odnosno koristeći njihovo krzno za odječu, obuču, njihove kosti za alatke , nakit i.t.d. Ovdje ču vam pokušati prezentirati neke od životinja koje možemo susresti na našim planinarskim izletima, njihov način života, prehranu, kretanja, staništa, izmet, tragove koje susrećemo pored staza po kojima prolazimo. Pogledajte što nam kažu:
Tragovi:
Prepoznavanje predatora moguće je samo ako postoji više pokazatelja i kao su svi nalazi uzeti u obzir. Različite životinje naravno ostavljaju i različite tragove, fizičke i kemijske, koji se razlikuju po obliku, širini, dužini, ostacima i raznim drugim oblicima. Možemo promjetiti razliku između risa i medvjeda, razlikujemo ih u dužini koraka tako je dužina traga i širina kod risa 7 - 8 cm, a dužina između koraka 80 - 120 cm, dok je kod medvjeda širina prednje šape 10 - 20 cm, a dužina između koraka može biti različita.
Način mjerenja otiska šape:
U vuka, psa, čaglja i lisice, mjeri se kao u risa, ako postoji više tragova, treba ih sve pregledati, odrediti smjer, te ih pratiti dio puta, kako bi smo barem približno prema tragovima mogli odrediti dob, težinu i vrstu životinje.
Pojedini oblici šapa:
U risa, lisice, vuka ili psa vrlo se teško razlikuju, većina tragova ovisi o podlozi na kojoj nalazimo tragove, veći broj otisaka i slijed tragova obično dobro upučuju na vrstu životinje, a i njezin naćin života, prehrane itd.
Izmet i dlaka:
Tamo gdije prolaze životinje, uz tragove možemo odrediti vrstu životinje po izmetu i dlakama, prema nađenim dlakama osim ako dobro ne poznajemo životinju istu možemo odrediti samo laboratorijskim pregledom, dok se izmet može odrediti na licu mjesta. Izmet životinje može biti vrlo različit, što ovisi o hrani koju je prije jela, polazna točka za prepoznavanje su mjesto pronalaska i sadržaj koji je životinja jela.
Značajke tragova:
U risa, vuka, lisice, psa, čaglja, medvijeda i jazavca, kroz usporedne velićine otisaka šapa i slijed tragova daju podatke o životnim navikama dotićne vrste.Kod snijega ( pršića), tragova ispranih od kiše ili loše raspoznatljivih tragova pojedinačnih otisaka šapa, zaključci se moraju stvarati na osnovi slijeda tragova.
Čagalj
Čagalj se proširio po cijeloj našoj domovini, od okolice Dubrovnika, otoka pa do unutrašnjosti, na ove prostore je došao iz Mađarske i Austrije, dok je po planinama bilo više vukova, bilo je manje čagljeva koji sada na nose dosta štete stanovni cima.
Ris
Risa možemo sresti na području Primorsko-goranske, Ličko senjske, Zadarske, Zagrebačke i Karlovačke župani je,na tom području nalaze se četiri zaštićena dijela prirode u kategoriji nacionalnog parka, parkova priroda i strogih
Vuk:
Stanište vuka prostire se ptretežno po brdskim predsjelima : Gorskog kotara i Like, kao i po bespućima Velebitskog krša Mosora, Biokova i Biokovskog zaleđa. U zimskim mjesecima se zna spuštati u mjesta radi prehrane. Tjelo vuka dugačko je 130 – 180 cm, od čega 30 – 40 cm otpada na rep, prosječna masa vuka je od 25
Medvjed
Stanište medvijeda proteže se od Alpa do Gorskog kotara, Like i dinarskih planina , najviše ćemo ga vidjeti u Gorskom kotaru podvelebitskom kraju i po samom Velebitu.
Lisica
Lisice žive na čitavom našem podrušju, možemo je vidjeti po šumama, livadama, pa do rubnih dijelova mjesta ili gradova, a zna se desiti da ih sretnemo čak i u gradu, što je rijeđe. Lisice se mogu pripitomiti, ali opet moramo znati da je to divlja životinja i da moramo paziti, nije čest